Uskoro!

Te 1984. godine bilo je vrlo dinamično. Imao sam tri samostaine izložbe, nekoliko naslovnica i više intervjua po novinama. Moj prvi autorski animirani film "Album" vrtio se već na retrospektivi Zagrebačke škole u Muzejskom prostoru. Nakon nagrada u Beogradu, Annecyu i Madridu kandidiran je za Oskara, a početkom ljeta uručena mi je i godišnja Nagrada Vladimir Nazor za film, tada najveće hrvatsko priznanje za doprinos u kulturi.
Na Animafestu sam te godine radio bilten i nakon toga počeo pripremati Salon...
Uglavnom, "slavu" koju sam stekao animiranim filmom iskoristio sam za strip. I danas se pitam jel to bilo pametno, jedan producent mi je tada rekao - "Mislio sam da ste vi ozbiljan čovjek, to sa stripom vam neće koristiti."
Dosta kasnije sam vidio koliko je bio u pravu.

Al ajmo redom.
Pokušao sam napraviti žiri po republičkom "ključu". Iz Makedonije sam zvao Ljubomira Filipovskog, bilo mu je to predaleko, upoznali smo se tek na Salonu, vjerojatno drugom. Ciril Gale iz Slovenije je odmah pristao, čak je viđen u Zagrebu na dan žiriranja ali se nije pojavio na sastanku. Zvao sam i Ervina Rustemagića iz Sarajeva, nekoliko smo puta razgovarali telefonom. Okolišao je i na kraju rekao da ipak ne bi bio u žiriju, radi s nekim autorima koji bi mogli biti nagrađeni, pa eto, danas bi rekli "sukob interesa".
Daklem, žiri se sastao početkom ljeta (da bi sve bilo popraćeno u katalogu) u Zagreb filmu na Novoj vesi. Na fotki se vidi (iza Sibina Slavkovića, onaj s brkovima) Dragićev crtež kojeg danas pokušavamo vratiti u ZF (bilo je to u sobi tadašnjeg generlnog direktora, ovih dana tamo useljava HAVC).
Iz Vinkovaca je došao i Zdenko Svoren sa dnevnicama i putnim troškovima za članove žirija.
Očekivano, Grand Prix je odmah jednoglasno pripao Julesu Radiloviću. Predloženim kategorijama na Bordin prijedlog dodana je i ona za "teorijski doprinos" a Zdravko Zupan je predložio da se dodjeljuije i nagrada za "strip novog senzibiliteta" (to smo kasnije skraćeno zvali "inovacija").

Ali nije baš sve išlo tako glatko. Pismo Željka Paheka koje sam slučajno sačuvao podsjetilo me da sam pokušao napraviti plakat koji bi nacrtalo više autora. Pahek je jedini odgovorio, a njegov crtež je završio u katalogu...

Face

Napravio sam dva kolaža u kojima je bilo puno faca iz domaćih stripova. Danima sam to izabirao, fotokopirao, povečavao ili smanjivao pa izrezivao i slagao.

Vodoravna verzija je bila na pozivnici i omotu katalaga, okomita na plakatu i diplomama. Naravno, sve je bilo crno-bijelo, ali i plakat i omot su bili odštampani zelenom bojom.

Okomitu su htjeli objavit na naslovnici revije Naš strip, pa sam za tu priliku malo obojio lice djevojke s olovkom. Taj broj Našeg stripa koji je izašao nakon Salona ujedno je bio i zadnji broj te revije.

PTT

Daklem, napisao sam novi poziv. To se fotokopiralo i slalo na adrese koje sam tijekom ranijih godina prikupio. Heh, bilo je to usred ljeta. Ja sam bio u Zagrebu, radilo se putem pošte i telefona (nije bilo još interneta).



Pročulo se da se nešto sprema. Neki, tada manje poznati, sami su se javili da hoće sudjelovati.
Npr...



Eh, zanimljivo pismo... Onda su svi bili drugovi.



Nastavlja se

Podsjećanje

Izložba Julesa Radilovića podsjetila me da je prošlo četvrt stoljeća od prvog Salona stripa u Vinkovcima (tamo je Jules dobio Grand Prix, prvo priznanje za svoj rad).
Danas me Irena podsjetila da je prošlo i točno 10 godina od zadnjeg Salona.
Eto materijala za blog.
Niame, nedavno sam na nekom forumu pročitao primjedbu punu omalovažavanja glede Salona u Vinkovcima. Između ostalog, taj čovjek tamo pita - koliko je bilo tih bezveznih salona, 2 ili 3?
Eve odgovora - u 15-tak godina bilo ih je osam, četiri u Jugoslaviji, četiri u Hrvatskoj.
Idući tjedan idem u Beograd pa ću svratit i do Vinkovaca (tamo mi je bolji arhiv) pa uskoro nešto više o prvom Salonu.


Sve je počelo na ovoj izložbi, 1983. - pitali su me može li u Vinkovcima svake godine neka izložba stripa, a ja im uvalio Salon.

Evu tu par dokumenata o pripremama, iz ljeta 1984.


Napravio sam taj logotiip ali ova pozivnica koju su složili u Vinkovcima je izgledala grozno pa sam se prihvatio cijelokupne opreme (a i šire).


Prijavnica s naljepnicama za radove, sve ručno, umnožena i poslana na oko 200 adresa.


Ovaj crtež je Jules napravio za katalog. Original je zagubljen, ovo sam nedavno "restaurirao" iz foto kopije

Nastavlja se